Fono zapisi crnogorskog narodnog i izvornog melosa nezamislivi su bez interpretacija koje je snimila Branka Šćepanović, koja to čini na svoje i zadovoljstvo publike već 55 godina. Početkom decembra u izdanju RTS-a izaći će album „Pjesme i umjetnik zapisani u vremenu”, sa 70 do 80 njenih najljepših izvođenja izvornih i novokomponovanih narodnih pjesama, kojima je ona udahnula dušu i obilježila svojom specifičnom bojom glasa. Kako kaže za „Dan”, na tri ce-dea koliko će imati ovaj album, nije moglo stati sve što je snimila, ali se potrudila zajedno sa izdavačem da publiku podsjeti na one koje su najviše slušale i pjevale, koje su i danas popularne. Zajednički imenitelj svima je da pripadaju crnogorskom melosu.

– Sve te pjesme izašle su pod okriljem RTS-a i PGP RTS-a. Snimala sam ih još u bivšoj Jugoslaviji, i danas se te pjesme nalaze u RTS-ovoj fonoteci. Hvala im što su se sjetili da me udostoje ovog albuma, da naprave jedan takav događaj, jer to za mene jeste događaj – kaže Branka Šćepanović, koja je nedavno nastupala u beogradskoj Kombank dvorani sa podgoričkim KIC Pop horom, na koncertu posvećenom 75. godišnjici oslobođenja Beograda u Drugom svjetskom ratu. Voli, kaže, da pjeva te pjesme jer je podsjećaju na jedno srećnije vrijeme. A, vuče je, dodaje, i sve što je vezano za KIC „Budo Tomović”, nekadašnji Dom omladine, u čijem okrilju je počela da nastupa kao solista, tada još kao učenica podgoričke muzičke škole.

– Već 55 godina egzistiram na estradi. Počela sam da pjevam sa 15 godina, i na početku igrala Koštanu, pa pjevala vranjansku i makedonsku muziku, a kad sam navršila 18 godina, odlučila sam da pjevam izvornu narodnu crnogorsku pjesmu i ne kajem se zbog toga, jer sam ipak ostavila neki trag – ističe Branka Šćepanović.

Pojašnjava nam i u čemu se još krije vrijednost ovog ce-dea.

– Ljepota albuma „Pjesme i umjetnik zapisani u vremenu” je što su to snimci, autentični, od moje 15. godine, pa do danas, onako kako sam nekada pjevala i snimala. Čuće se moj glas kako se razvijao, ali će se čuti i veliki narodni orkestri Jašarevića, Carevca, Pavkovića, Đokića, orkestri kojih više nema, u kojima je sviralo po 60, 70 ljudi, i vi pjevate s njima u studiju. Ljepota svih tih zapisa i pjesama je upravo to – naglašava Branka Šćepanović.

Na naše pitanje, koju pjesmu ipak izdavaja, ona spremno odgovara:

– Normalno, moja lična karta je „Gledala sam s Koma plava” - kaže pjevačica, dodajući da će promociju ce-dea najvjerovatnije organizovati u Podgorici na proljeće, a u Beogradu, ako se za to ukaže interesovanje.

Ž.J.

---

Budite svoji i uspjećete
S obzirom na veliko estradno iskustvo, izuzetno brojne koncerte i nastupe, desetine snimljenih pjesama i albuma, zanimalo nas je i kako Branka Šćepanović doživljava i ocjenjuje brojne šou emisije u kojima mladi pjevači pokušavaju da pokažu što umiju.

– Mladi ne slušaju nas, starije kolege, jer misle da su pametniji. Pored toga, sad vlada era novca, i oni samo razmišljaju kako da snime hit i zarade što više para. Kolege moje generacije i ja, nijesmo tako razmišljali. Nama je pjesma bila život, mi smo je voljeli i nijesmo mogli da je unovčimo, posebno ja, jer crnogorsku muziku mali broj ljudi voli i sluša. No, ja sam se zainatila i rekla da nikada u životu neću prestati da pjevam crnogorsku narodnu pjesmu, i toga se držim. Preporučila bih mladima da vode računa o dikciji, da vode računa o tome da im se svaki glas u pjesmi čuje, jer, ako vi dok slušate nekoga morate pet puta da okrenete ploču da biste razumjeli što pjeva, onda to nije to. Preporučujem im da budu svoji, da ne budu kopije drugih pjevača. Moraju sebe da nađu, a da li će to biti starogradska, narodna ili nešto drugo... ali, moraju naći sebe, i kad se čuju na radiju da onaj ko sluša kaže jao, pa to je taj. Da ga prepoznaju – poručuje Branka Šćepanović.